Njemačka – Usluge na području istraživanja i razvoja i s tim povezane usluge savjetovanja – Forschungsvorhaben zur Evaluierung des Gesetzes über die Verteilung der Maklerkosten bei der Vermittlung von Kaufverträgen über Wohnungen und Einfamilienhäuser

Zakon o podjeli troškova posredovanja pri posredovanju ugovora o kupnji stambenih prostora i kuća (BGBl. I 2020, Nr. 28) stupio je na snagu 23. prosinca 2020. Cilj zakona bio je uvođenje promjena u zakonodavstvo o posredovanju, kojima se kroz nacionalno obavezujuće propise povećava transparentnost i pravna sigurnost pri posredovanju ugovora o kupnji stambenih prostora i kuća, a posebno se štite potrošači kao kupci stambenog vlasništva od iskorištavanja faktičke prisilne situacije. Jezgro zakona bio je zabrana potpune ili pretežne prenosa troškova posredovanja na jednu stranu ugovora o kupnji, ako je na strani kupca potrošač ili potrošačica. Ova zabrana uvedena je neovisno o tome da li su obje ili samo jedna od stranaka ugovora o kupnji također stranke ugovora o posredovanju. U slučaju zaključivanja (posredničkog) ugovora samo između jedne od stranaka ugovora o kupnji i posrednika/posrednice, za (ugovornu) prenos troškova posredovanja utvrđena je maksimalna gornja granica od 50 posto ukupnog troška posredovanja. Da bi se osigurala gore navedena regulativa, zakonom je propisano da u slučaju prenosa troškova posredovanja na stranku koja nije zaključila ugovor o posredovanju, plaćanje troška posredovanja postaje dužno tek kada druga stranka dokaze da je ispunila svoju plaćanu obavezu. Također je zakonom propisana podjela troškova na pola u slučaju da su i prodavač i kupac stranke ugovora o posredovanju. U objašnjenju vlade "Zakona o podjeli troškova posredovanja pri posredovanju ugovora o kupnji stambenih prostora i kuća" navedeno je da se planira evaluirati izmijenjene odredbe najkasnije nakon pet godina (Bundestagsdrucksache 19/15827, stranica 18). Predmet evaluacije je provjera da li su ciljevi postignuti s novom regulativom i koje su eventualne nuspojave nastale. Posebno se treba provjeriti na temelju stvarnog razvoja tržišta za stambene prostore i kuće da li se na kupce tih nepokretnina i dalje prenose troškovi posredovanja koji su prvenstveno u interesu prodavača. U tom kontekstu treba utvrditi na temelju razvoja tržišta u području posredovanja kako su se propisi o podjeli troška posredovanja utjecali na visinu obične naknade i provjerljivost cijenjenja. Evaluacija se treba provesti na temelju sirovih podataka o tržištu stambenih prostora (npr. kupnine cijene u pitanju nepokretnine), anketiranja relevantnih sudionika tržišta (kupaca, prodavača i posrednika) te članova upletenih pravnih profesija. Izvođač ili izvođačica mora samostalno izraditi istraživački koncept. Na temelju opisa rada predloženi su istraživački teme, pitanja i određeni metodološki pristupi – ne iscrpno. Na temelju toga treba izraditi inovativne prijedloge rješenja i tako dati značajne vlastite doprinose u strukturi izrade usluge. Očekuje se koncepcijski rješenje u smislu § 14 Abs. 3 Nr. 2 VgV. Usluga se treba dodijeliti kao jedan ukupan ugovor. Detalje možete pronaći u dokumentima o dodjeli.